Jedna od najpoznatijih biblijskih priča jeste priča[1] o Nojevoj barci. Ova priča je dobro poznata svim uzrastima. Razlog za ovo jeste taj što je priča o Nojevoj barci plodno tlo kako za pesme i crtaće tako i za biblijske lekcije. Ipak, pored popularnih verzija ove priče koje nalazimo u današnjoj kulturi, verzija koja postoji u biblijskom narativu nas posle pažljivog čitanja ostavlja sa više pitanja negoli odgovora. Sam početak priče je ispričan dva put i to sa ključnim karakteristikama – Božja najava o potopu; upustva o životinjama, i ispunjenje tih upustava od strane Noja, ali hajde da prvo vidimo tekst:

„17 Jer evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve će izginuti. 18 Ali ću s tobom učiniti zavjet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 19 I od svega živa, od svakoga tijela, uzećeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude. 20 Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu. 21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 22 I Noje učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini.“ (1. Moj. 6:17-22)

U ponovljenoj verziji priče nalazimo sledeće detalje:

„1 I reče Gospod Noju: uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka. 2 Uzmi sa sobom od svijeh životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 3 Također i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji. 4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebiću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio. 5 I Noje učini sve što mu zapovjedi Gospod.“ (1. Moj. 7:1-5)

Kao što smo pročitali u 1. Moj. 6:17–22, Bog govori Noju da će pustiti potop i upućuje ga da unese u barku po dvoje životinja od svake vrste. Tada nam je rečeno da je „Noje to učinio; kako mu je Bog zapovedio, tako je i učinio“ (6,22). U 7:1–5, Jahve govori Noju da ide da donese potop i nalaže mu da unese u kovčeg po dvoje od svake nečiste životinje i sedam parova svake čiste životinje; tada nam je rečeno da je „Noje učinio kako mu je Jahve zapovedio“ (7:5). Priča na taj način predstavlja iste događaje koji se dešavaju dva puta (poznato kao duplet) — Božija najava o potopu, uputstva o životinjama, i ispunjenje tih uputstava od strane Noja. Priča nam takođe govori da, s jedne strane, Noje treba da donese po dve od svake životinje (i to čini), a sa druge da donese po dve od svake nečiste i sedam od svake čiste životinje (i on to čini) – što dovodi do očigledne kontradikcije u narativu. Ipak, sam početak  narativa je ujedno i početak kontradikcija i problema, hajde da sagledamo sledeće primere:

Otkud dolaze vode?

1. Moj. 7:111. Moj. 7:12
Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske.I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći.

Da li vode dolaze odzgo, ili ipak odozo? Ili, možda iz oba pravca, ili je u pitanju samo kiša?

Sledeće pitanje: koliko dugo traje potop?

1. Moj. 7:241. Moj. 7:17
I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.I bi potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i uze kovčeg, i podiže ga od zemlje.

            Zatim: Koliko ptica šalje Noje? Koje vrste ptica? Zašto šalje više vrsta ptica?

1. Moj. 8:71. Moj. 8:8
I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.

Kada Bog zapoveda Noju da pusti životinje napolje kako bi se razmnožavale, zašto onda Noje ubija neke od njih?

1. Moj. 8:171. Moj. 8:20
Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.I načini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.

            Na kraju, koliko puta Bog treba da kaže Noju da više neće biti potopa?

1. Moj. 9:151. Moj. 8:21
I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.I Gospod omirisa miris ugodni, i reče u srcu svojem: neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječijega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.

            Ukratko, biblijski narativ o Potopu se nikako ne može razumeti kao jednostavan narativ. Razlog za ovo je taj, jer narativ sadrži mnoge kontradikcije u radnji, činjenicama, i hronologiji. Postoji još jedna neverovatna stvar povodom ovih kontradikcija – one uvek dolaze u parovima. Ne postoje tri tvrdnje koliko je potop trajao, ili tri tvrdnje o broju životinja koje je Noje doneo na barci. Ne samo da postoje kontradikcije u parovima u ovoj priči već postoje i različite poveznice u priči među različitim činjenicama povodom potopa. Na primer:

„2 Uzmi sa sobom od svijeh životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 3 Također i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji. 4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebiću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio.“ (1. Moj. 7:2-4)

U jednom Božjem govoru postoje čiste nasuprot nečistih životinja, i zatim imamo izjavu da će biti kiša i da će trajati četrdeset dana. Svi ovi delovi suprotnih parova su pristuni u ovom kratkom govoru u sedmom poglavlju.

            Na kraju, postavlja se pitanje, da li je moguće rešiti ove kontradikcije, i da li možemo znati išta o činjenicama u ovom narativu poput: koliko je Potop trajao? Otkud dolaze vode? Koliko je životinja bilo u barci? Postoje različiti pokušaji harmonizacije ove priče, ali čini se da je priča sama po sebi nemoguća za čitanje, ako hoćemo da znamo činjenice u radnji povodom ovih pitanja. Stoga, sledeći članak će nastojati da pruži nešto drugačiji pristup ovoj priči od harmonizacije u pokušaju odgovora na date kontradikcije.


[1] Pod terminom priča se ne misli nužno na nešto izmišljeno ili netačno, već na književnu formu teksta – u ovome slučaju narativnu prirodu teksta.

Branko J https://www.refilitika.com

Student sam teologije u Beogradu. Moji primarni interesi uključuju doktrinu o Bogu, filozofiju vremena i emocije, ekološku hermeneutiku i knjigu Otkrivenja.

Možda će vam se svidjeti

+ There are no comments

Add yours