Sažetak ili umjesto uvoda

U ovom članku ćemo se baviti autentičnošću izjava iz odlomka Judejskih starina, poznatom pod nazivom Testimonium Flavianum (TF). Ovaj odlomak je značajan zapis, navodno sekularni, u kome se pominje Isus Hristos. Poseban fokus biće na hrišćanskom dijelu TF-a i emendacijama koje su pretrpile razne verzije ovog teksta kroz vijekove. Oslonićemo se na dokaze iz manuskripata, istorijskih zapisa i stilometrijske analize. Da li Josif Flavije zaista piše o Isusu Hristu? Ne čini se tako.

Josif Flavije o Isusu Hristu

“Negdje u to vrijeme tamo je živio Isus, mudar čovjek, ako zaista neko može da ga nazove čovjekom. Jer on je bio onaj koji je činio zadivljujuća čuda i bio učitelj ljudi koji su rado prihvatali istinu. On je pridobio mnoge Jevreje i puno Grka. On je bio Hrist. Kada ga je Pilat, posle saslušanja, optužen od ljudi najviših položaja među nama, osudio na razapinjanje na krst, oni koji su mu isprva došli nisu se odrekli svoje ljubavi prema njemu. Trećeg dana pokazao im se ponovo oživjevši, jer su Božiji proroci prorokovali ove i bezbrojne druge čudesne stvari o njemu. A pleme hrišćana, tako nazvanih po njemu, još do dana današnjeg nije iščezlo.”

Kao što se gore može vidjeti, najstariji manuskript TF-a koji posjedujemo obiluje izrazito hrišćanskim jezikom. Međutim, u kasnijim verzijama se nalazi sljedeća forma:

“Negdje u to vrijeme tamo je živio Isus, mudar čovjek, koji je činio zadviljujuća djela i bio učitelj ljudima koji su rado prihvatali istinu. On je pridobio mnoge, i Jevreje i Grke. Pilat ga je osudio na razapinjanje na krst, ali oni koji su ga voljeli nisu ga napustili. A pleme hrišćana, tako nazvanih po njemu, još do dana današnjeg nije iščezlo.”

U kasnijoj verziji, jasno se vidi dehristijanizacija teksta, jer su prepisivači bili skeptični da bi jedan jevrejski autor, i ujedno farisej, na ovako pozitivan način govorio i Isusu. To se vidi i u latinskoj tradiciji, koja ikao sadrži frazu “on je bio Hristos”, kasniji rukopisi Rufinovog prevoda Jevsevija mijenjaju ovu frazu u “smatrali su ga za Hrista”, da bi se umanjio hrišćanski ton.

To je jasan dokaz pokušaja dehristijanizacije teksta na osnovu emendacija u kasnijim manuskriptima. Pored toga, treba uzeti u obzir da na primjer Sozomen, umjesto da citira TF direktno, kaže: “on [Josif] ga navodno naziva Hristom”. Georgije Kedrin citira TF u skladu sa Georgijem Amartolom (koji je prepisao od Jevsevija), a zatim nakon prvih redova TF-a koje citira baš onako kako pišu, namjerno mijenja jezik mesijanske sekcije kako bi ga dehristijanizovao, tj. umanjio.

Čak i u Staroruskom prevodu Josifa Flavija, postoji čitav segment gdje se izričito imenuje Josif i zatim počinje inkorporacija TF-a, sa mnogim referencama na Isusa. Kasniji redaktor, koji je dehristijanizovao tekst, uklanja ove dijelove jer zvuče previše hrišćanski. Postoji obilje dokaza o pokušaju dehristijanizacije u slovenskim Josifovim kasnijim “odvojenim” rukopisima.

Sam proces dehristijanizacije ukazuje da originalan tekst, sam po sebi, nije autentičan. Dehristijanizacija teksta i različite navodne rekonstrukcije “autentičnog” teksta nisu ništa drugo nego poigravanje sa tekstom. Zvučnost autentičnosti teksta neće promijeniti činjenicu da je on neautentičan, naročito ako se uzme u obzir da sve dehristijanizovane verzije teksta potiču zapravo od originalnog, Jevsevijevog teksta.

Stilometrijska analiza

Analiza stila Josifovih dijela pokazuju da je njegov stil prilično homogen, poredeći na primjer “Judejske ratove” i “Judejske starine”, mada postoji oko dvadeset godina razlike između dva navedena djela. Ipak, Josifov stil je konzistentan i bez naročitih izmjena. Činjenica da se TF stilistički razlikuje od ostatka Flavijevih djela je jak pokazatelj da segment TF uopšte nije autentičan. Josif nije bio sklon pripisivanju natprirodnih dijela čak ni mitološkim figurama poput Herakla.

Vrlo je malo vjerovatno da bi Josif Flavije pominjao da su nekoga smatrali Hristom, naročito zbog toga što ni sopstvena uvjerenja u to ko je zapravo Hristos nije stavljao na prvo mjesto niti smatrao važnim.

Odlomak o Pilatu i raspeću takođe odaje neautentičnost: “Pilat ga je osudio na razapinjanje na krst, ali oni koji su ga voljeli nisu ga napustili.” Ovo je čisti Jevsevijev jezik, koji je istu stvar naveo i u svojoj Crkvenoj istoriji, a koja takođe se nigdje ne pojavljuje prije Jevsevija, i nije istorijski potvrđena.

Na kraju, ako bi se tekst i dalje pokušavao rekonstruisati da bi zvučao autentično, doći će se do verzije:

“Isus, učitelj koga je Pilat osudio na razapinjanje na krst.”

Nakon čega bi čak i takav tekst ukazivao na neautentičnost, jer u tom momentu, zašto bi se takva informacija uopšte i nalazila u takvom djelu?

Još ponešto o Jevseviju

Iako TF generalno ne odgovara Josifovom stilu, važno je napomenuti da se u velikoj mjeri poklapa sa jezikom Jevsevija. Osim toga, nikada prije Jeszevija nije citiran. Svi kasniji autori znaju za TF isključivo preko Jevsevija. Činjenica da latinski prevodi “Judejskih starina” koriste Rufinov prevod Jevsevija, umjesto svojih grčkih manuskripata, dodatno argumentuje protiv autentičnosti TF-a. Dalje, Fotije, koji iako pominje navodni odlomak o Jakovu, Isusovom bratu, nam ipak ništa ne govori o TF-u, što je još jedan dokaz protiv autentičnosti spisa.

Origen

Mada Origen pominje Josifa Flavija, i komentariše njegovo nevjerovanje u Isusa Hrista, i iako je i autentičnost njegovih izjava upitna, jasno je i prema njegovom svjedočanstvu da je TF falsifikat. Origen o Josifu Flaviju piše u djelima “Protiv Celza” i “O principima”, ali kaže da Flavije pominje Isusa u vezi sa padom Jerusalima i u vezi sa Jakovom Pravednikom – koji je bio brat Isusa (Hrista). Činjenica da Origen ne spominje TF, iako bi mu to dobrodošlo, je još jedan dokaz protiv autentičnosti. Origen jasno kaže da Josif Flavije nije vjerovao u Isusa Hrista, što se kontrira sa izvještajem kakav je u TF-u – koji ukazuje na činjenje zadivljujućih stvari – čuda.

Šta dokazi govore

Dokazi jasno ukazuju da je izvorno TF izrazito hrišćanskog tona, da je taj ton bio toliko naročit da su kasniji urednici prosto iz nevjerice da je nešto tako mogao napisati jevrejski autor, svjesno mijenjali pasus da bi ga dehristijanizovali. Ovo je evidentno u različitim verzijama TF-a. Stilometrijska analiza i jezičke promjene dodatno potvrđuju da TF nije autentično djelo Josifa Flavija. U svjetlosti svih dokaza, jako je teško, do nemoguće doći do zaključka da je odlomak autentičan, naročito ako svjesno polazimo od činjenice da je odlomak izvorno falsifikat. Samo pravilo u tekstualnoj kritici koje ukazuje da verzija teksta koja sadrži više problema je vjerovatno autentičnija, ukazuje da je originalna verzija teksta onakva kakvom ju je Jevsevije napisao, što u svjetlosti gorenavedenih dokaza ukazuje da je sam tekst u cjelosti falsifikovan, tj. da ga Josif Flavije nije napisao, i naravno da nije autentičan.