Tvrtko I Kotromanić, jedan od najvažnijih srednjovjekovnih vladara Bosne, rođen je oko 1338. godine. Pripadao je dinastiji Kotromanića, a vlast je naslijedio 1353. godine kao petnaestogodišnjak, nakon smrti svog strica bana Stjepana II Kotromanića. Tvrtkova mladost značila je da je u početku morao zavisiti od savjeta svoje majke Jelene i uticajnih velikaša bosanske zemlje. Ipak, mladi ban ubrzo je pokazao političku i vojnu sposobnost te volju za širenjem teritorijalnog i političkog uticaja Bosne.

U periodu svoje vladavine, Tvrtko se suočio sa snažnim pritiscima susjedne Ugarske, koja je imala ambiciju da potčini Bosnu. Ipak, kroz mudru diplomatsku igru, sporazume i vojnu silu, Tvrtko je uspješno ojačao autonomiju svoje zemlje, proširujući granice i osiguravajući političku stabilnost unutar Bosne. Ovaj ambiciozni vladar je izgradio Bosnu u jedno od najmoćnijih kraljevstava u regionu, što se najbolje odrazilo u njegovom krunisanju za kralja 26. oktobra 1377. godine, na današnji dan prije 647 godina.

Krunisanje u Milima 26. oktobra 1377.

Krunisanje Tvrtka I za kralja Bosne 1377. godine označilo je ključni trenutak u istoriji Bosne i Balkana. Mjesto krunisanja bila je crkva Svetog Nikole u Milima kod Visokog, koja je služila kao grobna crkva bosanskih vladara. Na krunisanju, Tvrtko je preuzeo titulu „kralja Srba, Bosne, Primorja i Zapadnih Strana“. Ovaj potez nije bio samo simboličan već je imao i duboko političke korijene. Tvrtko je, naime, putem porodičnih veza mogao da se poveže sa srpskom dinastijom Nemanjića, čiji su nasljednici bili izumrli, što mu je omogućilo da legitimiše svoje pravo na prijestolje kao potomak kralja Stefana Dragutina.

Ceremonija krunisanja nije u potpunosti dokumentovana zbog nedostatka izvora, što je dugo vremena zbunjivalo istoričare. Postojale su različite teorije o mjestu krunisanja, ali danas se najviše istoričara slaže da je to bio spomenuti manastir u Milima. Kontra rasprostranjenom vjerovanju, kralj Tvrtko I nije krunisan u manastiru Mileševi od strane mileševskog mitropolita. Mileševa nije bila standardno mjesto krunisanja kraljeva niti je imala odgovarajuće političko značenje u trenutku Tvrtkovog krunisanja. Tokom vladavine Tvrtka I Kotromanića nije zabilježeno postojanje funkcije mileševskog mitropolita – prvi pomen ove funkcije se pojavljuje tek sredinom 15. vijeka. Teorija o krunisanju u Mileševi potiče iz pogrešnog tumačenja spisa Maura Orbinija koji miješaju naziv Mileševa sa mjestom Mili kod Visokog koje je zapravo bilo mjesto krunisanja i grobno mjesto bosanskih vladara. Zanimljivo je napomenuti da je Tvrtko nosio „sugubi“, odnosno dvostruki vijenac, koji je simbol vlasti nad dvije zemlje: Bosnom i Srbijom. Osim toga, u poveljama je Tvrtko isticao da je krunisan „Bogom darovanim vijencem na kraljevstvo svojih praroditelja“, čime je jasno izražavao svoje pravo i ambiciju da bude priznat kao legitimni vladar obje zemlje.

Vladavina i naslijeđe

Nakon krunisanja, Tvrtko je intenzivirao svoje napore za proširenje teritorija. Njegove ambicije obuhvatile su primorske gradove Dalmacije, poput Splita, Trogira, Šibenika i drugih strateških lokacija, čime je Bosna stekla važan izlaz na Jadransko more. U vrijeme kad je Tvrtko ujedinio bosanske i srpske teritorije pod svojim kraljevstvom, Bosna je postala politička sila koja je mogla uticati na događaje na Balkanu. Njegova uspješna vojna politika uključivala je saveze i sukobe s Dubrovnikom i Venecijom, a Bosna je kroz mudru trgovinsku politiku ostvarivala značajan prihod.

Tvrtko se nastavio baviti pitanjima u unutrašnjosti Srbije i održavati kontrolu nad dalmatinskim primorjem. Njegove veze sa srpskom aristokratijom bile su posebno važne, jer su mu omogućile određenu kontrolu nad političkim kretanjima u susjednim državama. Iako se Tvrtko formalno nazivao kraljem Srbije, on se nije direktno miješao u sve lokalne sukobe u srpskim zemljama, već je uglavnom održavao nominalnu vlast, posvećujući veću pažnju Bosni i Dalmaciji.

Tvrtko I Kotromanić preminuo je 10. marta 1391. godine. Njegova smrt označila je kraj ere stabilnosti u Bosni. Iako je kralj Tvrtko iza sebe ostavio snažno i teritorijalno prošireno kraljevstvo, ono je ubrzo nakon njegove smrti postalo meta unutrašnjih sukoba i sve većih vanjskih pritisaka, posebno od strane Ugarske i Osmanskog Carstva, koje će u narednim vijekovima igrati presudnu ulogu u istoriji Bosne.

Tvrtkov značaj kao kralja ogleda se u činjenici da je uspio Bosnu podići na status kraljevstva, te je ostao zapamćen kao moćan vladar koji je težio suverenosti svoje zemlje. Njegov uticaj se osjećao i dugo nakon njegove smrti, a njegovo ime je ostalo simbol moći i veličine srednjovjekovne Bosne.