Etički veganizam i logička dosljednost morala

Ovaj rad će govoriti o tome šta je veganizam i zašto je kompatibilan sa logičkom strukturom morala većine ljudi. Postoji mnogo zabune oko toga šta je veganizam. Neki bi rekli da je veganizam način ishrane, neko bi rekao da je to pokret ljudi koji se bore za sprječavanje klimatskih promjena i sl. Fokus ovog rada je na etičkoj definiciji.

Moja tvrdnja je da bi veganizam bio logički nastavak ljudskih prava na životinje, zato što ne postoji moralno bitna razlika zbog koje bi bilo moralno opravdano ubiti (mučiti, eksploatisati, silovati itd.) životinje, a ne ljude. Veganska filozofija je nekompatibilna sa potrošačkim izborima većine ljudi. Da budem specifičniji – sa potrošačkim izborima koji uključuju razmnožavanje, eksploatisanje i ubijanje u svrhu ishrane, oblačenja, rekreacije i sl. Moj krajnji zaključak je da moralne vrijednosti koje većina ljudi drži dovode do zaključka da je izbor kupovine neveganskih proizvoda moralno pogrešan.

Argumentacija će uključivati mnogo hipotetičkih i logičkih testova. Cilj ovih hipotetičkih i logičkih testova je da vidimo da li su opravdanja koja ljudi primjenjuju za iskoriščavanje životinja moralno prihvatljiva u hipotetičkim pitanjima u kojima su primjenjena na ljudima. Važno je napomenuti da ova hipotetička pitanja nijesu postavljana pod pretpostavkom da bi trebali da izjednačavamo moralnu vrijednost čovjeka i životinje. Obično postoji pogrešno shvatanje da, da bi neko bio etički vegan mora izjednačiti moralnu vrijednost čovjeka i životinje, što nije slučaj.

Većina ljudi želi da živi u svijetu u kojem imamo logičan moralni sistem, moralni sistem u kom nema kontradikcije i koji je logički konzistentan. Ako bi živjeli u svijetu u kojem je logički nekonzistentan moralni sistem prihvatljiv, licemjerje bi bilo prihvaćeno i ne bi bilo dosljednog pridržavanja moralnih principa.

Upotrebljavaću Sokratski metod, kako bih pronašao nekonzistencija u moralnim sistemima ljudi. Nikada nikome ne namećem svoj moral, već namećem ljudima njihov sopstveni moralni standard. Ako mogu da ukažem na logičku nekonzistenciju u nečijem moralnom sistemu, u najmanju ruku će morati priznati da njihov moral nije konzistentan. Kada je veganizam u pitanju, mislim da je mnogo lakše ukazati na logičku kontradikciju u nečijem moralnom sistemu, nego sačiniti argument zasnovan na emocijama.

Prije samog govora o opravdanjima za ubijanje životinja, važno je napomenuti da je pozicija Akademije za ishranu i dijetetiku (Academy of Nutrition and Dietetics), da je biljna ishrana zdrava i nutritivno adekvatna.

Čest je argument protiv veganizma da je “meso ukusno”. Ovo bi bilo pozivanje na zadovoljstvo. Složili bismo se da je ubijanje drugih radi zadovoljstva moralno loše. Ako bi psi, mačke ili ljudi bili ukusni, u prosjeku se ne bismo složili da je njihovo ubijanje opravdano.

“Jedenje mesa je prirodno” – ovo je još jedan često korišćen argument protiv veganizma. Ovo je neformalna logička greška “pozivanja na prirodno”. Znamo da to što je nešto prirodno, ne znači i da je moralno opravdano. U prirodi se dešavaju silovanja i ubijanja, tako da, činjenica da je nešto prirodno ne znači da je dobro, i činjenica da je nešto neprirodno, ne znači da je nužno loše – npr. lijekovi su proizvedeni sintetički, i neprirodni su, ali su ipak dobri.

“Jedenje mesa je dio moje kulture” – ovaj argument, kao što i sam naziv govori, je takođe neformalna logička greška “pozivanja na kulturu”. To što je nešto dio neke kulture, ne znači da nije moralno loše – npr. postoje kulture u kojima se praktikuje kanibalizam i robovlasništvo.

“Mesojedi, poput lavova, jedu meso” – kada neko ovaj argument upotrebljava, hoće reći da s obzirom da postoje mesojedi koji jedu meso, onda po tom osnovu i mi imamo opravdanje da jedemo meso. Međutim, lavovi, a i mnoge druge životinje, u isto vrijeme ubijaju svoje mlade, i dešavaju se silovanja. Stoga, pozivanje na ono što rade mesojedi, nije dovoljno opravdanje za ovu tvrdnju.

“Biljke osjećaju bol” – ne postoje jaki dokazi koji ukazuju na to da biljke osjećaju bol (Florianne, 2009). Biljke ne posjeduju centralni nervni sistem i samim tim ni nociceptore – senzorne neurone koji su zaduženi za osjećaj bola. Ljudi imaju tendenciju da miješaju biljnu inteligenciju sa svjesnošću, i da činjenicu što određene biljke reaguju na stimulus, koriste kao dokaz za njihovu svjesnost (Fatima, 2009). Međutim, svijest je generalno definisana kao sposobnost doživljavanja subjektivnog iskustva, i stoga nije isto što i obrada informacija ili inteligencija. Kompjuter takođe posjeduje vid inteligencije, ali to ne znači da ima subjektivno iskustvo kao mi ili većina životinja. Štaviše, kada bismo prihvatili ovu lažnu premisu da biljke osjećaju bol, opet bi veganska ishrana bila moralno najprihvatljivija, jer i ostale životinje moraju da jedu, a mnoge biljke koje se uzgajaju su zapravo uzgajane zarad stoke, koja se kolje zarad hrane (Cornell Chronicle, 1997).

“Uvijek će biti ljudi koji jedu meso” – ovo rezonovanje se može primijeniti i na ostale nemoralne radnje poput ubijanja, rasizma, silovanja. “Nastaviću da ubijam jer će uvijek biti ubica na planeti.” U Bibliji, a i Kur’anu piše da su životinje ovdje za nas da vladamo nad njima, da ih jedemo, koristimo i sl. Kada neko kaže da je u redu jesti životinje zato što Bog kaže da ih je u redu jesti, u suštini što on govori je: “Bog kaže da je x u redu, dakle x je u redu.” Da bi ova osoba bila konzistentna, ona mora prihvatiti bilo šta kao moralno ako Bog kaže da jeste tako. Da je Bog rekao da je recimo u redu mučiti ljevoruke ljude, ta osoba bi to morala prihvatiti kao moralno djelo. Ovaj problem se takođe može posmatrati i kroz naočare Eutifronove dileme. Takođe, religiozni ljudi bi mogli tvrditi da životinje nemaju dušu, što bi morali dokazati, jer bismo na isti način mogli reći bez dokaza da ljevoruki ljudi nemaju dušu i da ih je zato u redu jesti. S druge strane, ovaj argument, bar u biblijskom kontekstu ne funkcioniše, jer i Biblija kaže da životinje imaju dušu (Ponovljeni zakonik 12:23). Važno je, s hrišćanskog aspekta postaviti jedno ključno pitanje. Kako bi Isus, kao otjelotvorenje dobrote i morala, mogao ubiti životinju poput krave, koja osjeća sreću, tugu, bol, i koja ne želi da umre?

“Veganska ishrana je odgovorna za umiranje mnoštva životinja, tokom žetve, tako da je licemjerno moralno osuđivati nevegane” – Mnogo toga treba razmotriti prije odgovora na ovaj prigovor. Osoba koja iznosu ovu tvrdnju čini logičku grešku tu quoque, jer umjesto da odgovori na veganske argumente, pokušava da ukaže na licemjerje. Kako vegan odgovara zavisi od njegovog moralnog sistema. Prije nego što optuži vegana za licemjerje, treba da razumije njegov moralni okvir i kada postaje moralno prihvatljivo nešto činiti.

Kada neko ko nije vegan pomene smrti u usjevima, obično se misli na dvije vrste smrti: slučaju smrt životinja uzrokovanu kombajnom i ubijanje životinja u odbrani usjeva korišćenjem pesticida.

Mnogi, uključujući vegane, pretpostavljaju da su smrti u njivama moralno problematične, ali niko nije pokazao da njive uzrokuju više štete nego što je stanje zemlje uzrokovalo prije same obrade zemljišta. Divlji svijet je pun patnje i smrti, pa nemamo razloga da vjerujemo da pretvaranje divljine u usjeve smanjuje ukupnu korist. U stvari, smatram da može doći do neto povećanja koristi jer usjevi hrane civilizaciju.

Ako je vegan utilitarista, osoba koja nije vegan mora da dokaže da pretvaranje divljine u njive uzrokuje veći gubitak koristi od koristi koje dobijamo od veganske ishrane. Ako to ne mogu da dokažu, nema razloga da vjerujemo da vegani, zbog istih razloga za koje se protive stočarskoj industriji, ne bi trebalo da podrže zemljoradnju. Prelazak na veganstvo u svakom slučaju povećava ukupnu korist jer se ne podržava uzgajanje, eksploatacija i ubijanje životinja za hranu. Takođe, prelazak na veganstvo smanjuje smrtnost životinja u usjevima koje su tu radi sopstvene ishrane. U poređenju sa tradicionalnim načinom života, veganstvo je odgovorno za dosta manje smrti.

Ako gledamo na veganstvo iz perspektive kršenja prava, kao što posmatram i ja, moguće je smatrati da smrti uzrokovane sjetvama nisu kršenje prava. Vegan može praviti razliku između ubijanja životinja u svrhu zaštite usjeva u odnosu na odlučivanje da se životinje uzgajaju, komodifikuju i ubijaju u cilju ishrane, odjeće i eksperimenata.

“Šta je sa lovom na invazivne vrste?” – ova logika je pogrešna jer su ljudi najinvazivnija i ekološki najrazornija vrsta na planeti, a takođe su u fazi prekomjernog razmnožavanja, ali ne prihvatamo i ne koristimo ovu logiku da opravdamo lov i ubijanje ljudi. Kao odgovor, osoba bi mogla reći da su ljudi i invazivne vrste “raličiti”, što bi otvorilo mogućnost da primjenimo ogled pod nazivom “navedi osobinu” i pitamo ih da navedu osobinu koja je prisutna kod invazivnih vrsta, a koja opravdava njihovo ubijanje, a koja bi, ako bi bila prisutna kod ljudske, u svakom slučaju invazivne vrste, opravdala njihovo ubijanje. Ako kao razliku neko navede “inteligencija”, onda oni opravdavaju masovno ubistvo svih ljudi se mentalnim invaliditetom čija je inteligencija na nivou trenutnih invazivnih vrsta koje se love, a što je pogrešno.

“Vegani moraju da koriste suplemente” – ovaj argument je zasnovan na grešci apelovanja na prirodu. Pretpostavlja da je ishrana koja se sastoji isključivo od hrane dobijene prirodnim putem, inherentno zdravija od ishrane koja uključuje i hranu dobijenu prirodnim putem i suplementima. Naučne studije pokazuju da veganska ishrana u kombinaciji sa suplementima ima mnoštvo zdravstvenih benefita (Schüpbach, 2017). Dakle, prigovor veganstvu nije zasnovan na pouzdanim podacima. Imajući ovo u vidu, zamislimo da moramo birati između ishrane konzumiranjem ljudskog mesa ili ishrane biljkama u kombinaciji sa B12 i drugim neophodnim suplementima, i da znamo da oba načina ishrane imaju jednako dejstvo na ljudsko zdravlje. Očigledno je da bi ishrana koja ne bi dovela do masovnog genocida ljudi bila poželjnija.

“Životinje nisu ljudi, dakle u redu ih je ubijati za hranu” – ako neko kaže ovo, jednostavno pitajte da li bi smatrali moralnim ubiti za hranu hipotetički razvijenu vrstu, sa ljudskom inteligencijom, koja zapravo nije ljudska. Morali bi da prihvatite kao moralno ubijanje svjesnih bića čije je subjektivno iskustvo identično našem, ali izgledaju drugačije i pripadaju drugoj vrsti.

Ovi hipotetički primjeri zapravo pomažu prosječnom mesojedu da razumije da razlog zašto cijenimo život, zapravo postoji i u samim životinjama, a taj razlog je svijest, i osjećanje patnje i bola. Razlog nije visoka inteligencija, jer i dalje cijenimo ljude čiji su intelektualni kapaciteti ispod prosjeka, a razlog takođe nije što smo ljudi, jer prosječna osoba ne bi držala moralnim praksu masovnog uzgajanja, eksploatisanja i ubijanja hipotetičke vrste koja nije ljudska, ali posjeduje našu inteligenciju i svijest.

Jedenje mesa je gore nego tući psa

Svi bismo rekli da je nemoralno tući psa. Pitajmo sebe šta bismo radije željeli da nam se desi: da budemo udareni ili da nas stave u gasne komore, da nam neko prereže vrat ili da nas upuca u glavu? Pretpostavljam da je racionalno odgovoriti “da budemo udareni”. Neko bi mogao dati primjedbu i reći da mi to radimo i podržavamo isključivo zbog ishrane, što je relativno slično kao reći da udaramo psa kako bismo uradili kardio – postoji alternativa za kardio – udaranje bokserske vreće, kao što postoji alternativa u ishrani – ishrana biljnim putem.

Veliki broj ljudi za sebe kaže da su prirodnjaci i animalisti – vole prirodu i vole životinje, ali osuđuju nepravdu samo nad određenim životinjama koje se u njihovim kulturama generalno ne koriste za ishranu. Opravdanje za to bi bilo sljedeće, krave, na primjer, se koriste za hranu, i zbog toga je to kauzalno opravdanje, a ne moralno. Ako je sama činjenica da se akt dešava opravdanje, to je onda klimavo moralno opravdanje.

Postoje države u kojima je konzumiranje psećeg mesa opšteprihvaćena. Da li je to u redu i da li biste pristali da uzgajamo pse za mesnu industriju?

Postoji još mnogo opravdanja, poput toga kako su nam neke životinje “slatke”, pa preko evolutivnog opravdanja koja takođe dovode do apsurdnih implikacija, ali se nećemo baviti svim. Ipak, bitno je pitati, ima li šta slađe od životinje na slici?

PAŽNJA: Slike koje slijede mogu biti uznemirujućeg karaktera.

Nakon samo nekoliko momenata, ova slatka životinja izgleda ovako:

Po čemu se to razlikuje od zaklanog psa? Vjerovatno vam ide voda na usta kada pogledate sljedeću sliku:

Da li dobijate isti utisak kada pogledate sljedeću sliku? Imajte na umu da određenoj grupi ljudi takođe ide voda na usta kad je vidi:

Zavjesa neznanja

Zamislite da postavljate moralni sistem, ali ne znate svoje mjesto u društvu – koje ćete rase, pola, roda, vjerskog uvjerenja biti, kakve sposobnosti, inteligencije ili čak vrste. Vi, kao donosioci odluka, pretpostavlja se da ste čisto sebični, ali vaše odluke su ograničene odsustvom informacija koje bi mogle koristiti u izboru principa koji bi odgovarali njihovim ličnim okolnostima. Rawls je ovaj epistemički ograničen položaj nazvao “zavjesom neznanja”.

Kakav moralni sistem biste dizajnirali iza zavjese? Da li biste štitili rasu, pol, vjerska uvjerenja i sl.?

Odgovor je očigledno da. Ali, da li biste pružili zaštitu životinjama, s obzirom da ne znate hoćete li biti rođeni kao životinja? Ako ne biste, tada biste se suočili sa rizikom opravdavanja mučenja i zlostavljanja, ali ako biste pružili zaštitu životinjama, kakve bi to zaštite bile?