Medijski nemoral

Ne stvarno – ne morate se pretplaćivati da biste pročitali ovaj tekst. Upravo je u tome stvar: taj natpis na vrhu, sitna prevara koja je svima već postala normalna, je odraz onog što zovem medijskim nemoralom.

Na Refilitici se ne reklamiramo nigdje izvan okvira Facebook-a, ali pretpostavljam da i vama, kao i meni, stalno iskaču poruke, ili ponekad notifikacije sa različitim CTA (call-to-action) imperativima: “Pročitaj …”, “Pogledaj …” ili čak ni ne moraju biti imperativi, nekad će se prosto pojaviti interesantan naslov. Klikneš, nadaš se kvalitetnom sadržaju, a dočekaju te gvozdena vrata: “Subscribers only – click here to subscribe”. Nije problem u tome da se sadržaj sam po sebi naplaćuje, stvar je u tome da to treba nagovijestiti unaprijed. Neću da zaradite od mog klika na prevaru uzetog, da ne daj Bože kliknem na vašu reklamu. Neću, taman kad biste crkli. Razlog ovakvom radikalnom stavu je zato što ovakve minorne prevare prvenstveno idu na živce, a to čisto radi podcjenjivanja nas čitalaca i radi lomljena povjerenja koje se teško obnavlja.

Zamislite na primjer, da vam stigne poruka: “Sada možeš da imaš Galaxy S25 Ultra.” Vi pošaljete podatke, dobijete paket, otvorite ga – unutra cigla, uz poruku: “Pa kupi ga za 2000 evra.” Važi, majmune. Smijemo se apsurdu, ali u onlajn prostoru to je postalo sofisticirano, uglađeno, stvar navike. Nježna retorika, čist dizajn, slike visoke rezolucije, a smisao isti: privući narod bez cjelokupne istine, a onda ga uslovljavati.

Nije tu samo problem u nepoštenoj mikro odluci. Problem je u slomu jednog prećutnog ugovora – naslov je obećanje, klik je povjerenje. Ako obećanje nije potpuna, ako je ono glavno “plati pa se klati” sakriveno ispod tepiha do zadnjeg trenutka, onda to nije partnerstvo, nego sačekuša. I to nije samo loša navika, to je kvar cijelog ekosistema. Kad dovoljno dugo mažeš oči ovako narodu, ljudi prestanu dolaziti – ne samo tebi, već i nama što radimo pošteno. Ljudi vide dobar naslov, ako bismo recimo mi na Refilitici imali dobar naslov, i prosto ga preskoče, jer procijene da je u pitanju još jedno “paywall” sranje.

Naravno, kao što sam već naveo, svjestan sam troškova koje mediji imaju da pruže kvalitetan sadržaj, samo molim da me taj sadržaj zaobilazi ukoliko treba da se plati, a to nije naznačeno. Zašto ne napisati: “Dostupno uz pretplatu: Naslov članka”, ili nešto slično, možda bih se onda drznuo i platio. Bez magije, bez trikova i zavjesa. Ako je sadržaj istinski vrijedan, neće propasti zbog riječi “plaćeno”.

Možda je ovo što tražim naivno, tržišta su realna i ljudi se “ionako snalaze”. Ne slažem se. Najrealnije tržište je ono gdje je sramota prevariti. Zdrav medij je onaj koji zna da će i sutra imati lice. Pošteno je reći: “Ovo što radimo – to košta”. Ne tražim “milostinju” u obliku besplatnog članka, tražim medij koji se ne stidi svog modela.