Epistemologija Epstin fajlova

Džefri Epstin je bio seksualni manijak i predator, ali to nije tema kojom ću se baviti, jer niti ima potrebe niti je naročito filozofski zahtjevna. Imamo dovoljno dokaza da znamo o kakvom čovjeku se radi, kakve činjenice ga kompromituju, koliko su jaka svjedočenja protiv njega, ali kao što rekoh – sva ta kompromitacija staje pod već navedenu činjenicu da se radi o manijaku, doduše, sada već pokojnom.

Nije tajna ni da se u Epstinovim komunikacijama, odnosno takozvanim “Epstin fajlovima”, nalazi i sadržaj koji kompromituje razne moćnike. To je nešto što se spekulisalo i na osnovu ranijih svjedočenja u procesu protiv Džefri Epstina. Ono što ipak šokira, je koliko lako sadržaj Epstin fajlova postaje gorivo za mitologiju, ili bolje rečeno, masovnu šizofreniju.

Priča o Epstinu dakle, nije nikakvo “novo otkriće”, niti je nešto što je nastalo preko noći. Afera je stara i postojala je u pozadini javnog prostora, ovo i jeste zapravo činjenica koja ukazuje na paradoks ekosistema teoretičara zavjere. Dok su se oni godinama bavili ravnom Zemljom, antarktičkim “prstenom” i kontinentima van njega, kemtrejlsima, “plandemijom”, čipovanjem, žigom zvjeri i sličnim temama, Epstinova priča nije bila ni u planu njihovog interesovanja. Naprotiv, o tome nisu govorili, niti su vjerovatno uopšte bili svjesni afere. Sada je to priča koja se od strane istih teoretičara zavjere retroaktivno prisvaja.

Teoretičari iznenada postaju, “epstinolozi”, ako mogu upotrijebiti takav neologizam, eksperti za Epstin fajlove. U roku od nekoliko dana, ljudi koji nikada nisu imali naviku da čitaju izvore, niti sposobnosti da ih kritički analiziraju, da razlikuju dokaz od interpretacije dokaza, ili da uopšte održavaju stabilne kriterijume istine, počinju govoriti kao forenzičari, pravnici i istoričari. Pojavljuju se komentatori koji ne znaju šta je dokazni lanac, ali zato znaju da “u fajlovima sve piše”. Tako Epstinovi fajlovi više nisu dokazi, već sama bit, suština, neka ontologija cijelog svijeta, ne samo ljudskog, već postojanja uopšteno.

Tu dolazimo do srži onoga o čemu želim da govorim – epistemologije Epstin fajlova. U suštini, fajlovi se sada tretiraju kao da nisu nešto što treba provjeravati, već kao mehanizam koji proizvodi istinu. Epstin fajlovi postaju “truth-makeri”. Ako se nešto nađe u Epstin fajlovima, to nije više nešto što je “neko napisao”, već je stvarnost. A ako se nešto ne nađe, onda se opet izvlače kategorični zaključci – “čega nema, to nije”. Granice između jeevacation@gmail.com i stvarnog svijeta se polagano brišu. Sve što se nalazi u Epstinovom inboksu određuje stvarnost.

Naročito se osjeti u mozgu, kao da vam neko ore po glavi, rečenica, odnosno cjelokupni narativ teoretičara zavjere: “mi smo bili u pravu”. Taj narativ dolazi u dva oblika, jedan perfidan i jedan izuzetno bezobrazan i otvoren. Prvi način glumi skromnost, pa se tako kaže kako su “oni samo teoretisali”, ali u isto vrijeme dakle, imali univerzalnu intuiciju, neku posebnu osjetljivost na to “da nešto nije u redu sa svijetom”, pa se eto, vrijeme pokazalo kao njihov glavni saveznik, iako je naravno to daleko od istine, jer sve čime su se oni bavili nema veze sa Epstin fajlovima. Mi ostali smo bili i ostali retardirani jer nismo imali tu univerzalnu intuiciju da nam uskoči u pomoć. Drugi način je brutalan i eksplicitan, on nas otvoreno naziva retardiranima, on je oblika: “jesmo vam rekli”, i predstavlja čist dokaz intelektualne i moralne superiornosti. Suština je dakle da u oba oblika, Epstin fajlovi su neki retroaktivni pečat kojim se opravdava cijeli prethodni paket tvrdnji – ma koliko one šizofrene bile, i ma koliko nemale veze sa Epstinom.

Fokusirao bih se na jedan tipičan citat koji kruži: “teorije zavjere su bile zanimljivije dok su bile teorije”. To je upravo ovaj prvi perfidan oblik o kom sam govorio iznad. Interesantno je da ovi citati obično dolaze od ljudi koji svoje “teorije” uopšte nisu smatrali teorijama, već stopostotnim istinama, onih koji nikad i nisu bili spremni da promijene mišljenje, niti da daju neke kriterijume prema kojima bi se njihove teorije mogle pokazati pogrešnim. Ne, one su uvijek bile nefalsifikabilne. Zato je taj citat klasična maska, da se jedna magareća tvrdoglavost prepakuje u “nostalgiju”, kao da je sve to bila igra – kao da su te teorije pričali uz vatru ispred šatora tokom porodičnog kampovanja, a ne brujali na sva zvona i kidisali na sve one koji kažu nešto drugačije.

Sada otkrića Epstin fajlova postaju povod da se sve potvrdi. I ravna Zemlja, i 5G mreža koja izaziva rak, i “plandemija” koja nas je sve pobila (ja ovo pišem sa drugog svijeta), čipovi, vakcine, žig zvjeri, politički dvojnici, satanisti, globalisti, Tito koji nije bio Tito već je bio njegov brat, i sve ono što se ne usaglašava sa našom ideologijom. Naravno, bitno je napomenuti da mi nikad nismo žrtve propagande, uvijek su to oni drugi, oni koji se ne usaglašavaju s nama. Ako postoji ijedna veza između moći, onakve kakvu je posjedovao Džefri Epstin, i kriminala, onda je sve što je ikad rečeno u konspirološkom svijetu time potvrđeno. Ovo je gore nego logika kockara, “ako dovoljno puta duplaš i stavljaš na crveno, jednom će pasti crveno”, a groblje promašaja ćemo zaboraviti.

Srećno sa konstruisanjem vremeplova po Epstinovim instrukcijama. Do sljedećeg viđenja, pozdrav.