Studentski protesti i Božiji prorok Amos

Opet se Srbija suočava sa previranjima. Studentski protesti koji su otpočeli tokom četvrtog kvartala prošle godine, nalik tihoj grmljavini, iskazuju i buru i jugo nezadovoljstva koje ključa ne samo među studentima, već i među cijelim narodom. Glas mladih, poput onog koji viče u pustinji, priziva proročanstva proroka Amosa, upozoravajući na socijalnu nepravdu, endemsku korupciju i urušavanje temeljnih ljudskih vrijednosti.

Kako je Amos još prije dva i po milenijuma ukazivao na grijehe starog Izraela, tako i danas studenti u Srbiji ustaju protiv sistema koji sve guši. “Mogu li dvojica ići zajedno, ako se nisu dogovorili?” (kaže Amos 3:3). Odgovor je nedvosmislen – ne mogu, ali čini se da je u Srbiji ipak postignut prećutni odgovor: mnogi ćute pred očiglednom nepravdom, zatvaraju oči pred korupcijom i okreću leđa potlačenim. Studenti nisu dio ove vehementne zavjere protiv čovječnosti.

“Ako truba zatrubi u gradu, zar se narod ne uplaši” (kaže Amos 3:6). Glas studentskog bunta danas odjekuje ulicama Srbije, ali mnogi ostaju nijemi. Omamljeni praznim obećanjima aktuelne vlasti, i zaslijepljeni propagandom “dezinformera” i drugih lažljivih medija, ne primjećuju nadolazeću katastrofu – “propast tvrđave” (Amos 3:10) koju trenutna vlast neumitno sprema.

Amos 5:18 nas upozorava govoreći: “Teško vama koji žudite za Danom Gospodnjim! Šta će vam Dan Gospodnji? On je tama, a ne svjetlost.” Studenti, međutim, ne traže dan pravde u kojem će dominirati osveta i nasilje. Njihovi zahtjevi su jasni – pravda treba da bude postignuta sada i ovde, utemeljena na istini, poštenju i jednakim pravima za sve.

Amos ne ostaje nijem kad se suočava s tlačenjem slabih. On nam govori o bahatosti moćnika koji “gaze siromahe u prahu zemlje i krive put ubogih” (Amos 2:7). Ovo je jedna slikovita realnost Srbije, gdje su studentski protesti naišli na doslovno gaženje vozilima. Sistem koji bi trebalo da štiti mlade, i čiji su mladi “budućnost”, se pretvara u instrument urušavanja tjelesnog integriteta, odnosno nasilja nad svojom “kritičnom masom”. Čini se da urušavanje “kritične mase” studenata samo dovodi do lančane reakcije i pada maski korumpiranih zlotvora.

Dok vlast “leži na posteljama od slonovače” (Amos 6:4), narod gladuje. Dok elita “pije vino iz velikih pehara i maže se najfinijim uljima” (Amos 6:6), četrnaest ljudi leži u grobu kao žrtve pada nadstrešnice u Novom Sadu, i još masa leži na liječenju nakon silovitih gaženja. Kako je prorok Amos i rekao: “Ne mare za propast pravednika” (Amos 6:6).

Studenti se bore protiv sistema koji “prodaje pravednike za srebro i siromahe za par obuće” (Amos 8:6). Bore se protiv onih koji se lažno zaklinju istinom i gaze i moral i dostojanstvo (Amos 8:7).

Vlasti “mrze onoga koji na vratima pravdu zastupa, i gade se onoga koji govori istinu” (Amos 5:10). Vlast se, sada je posve jasno, boji studentskog glasa – glasa koji svojom frekvencijom luminescencira i osvjetljava nepravdu, razotkriva korupciju i demaskira iluziju kojekakvih “tigrova”. Jedini tigar, koji je Srbija trenutno, je onaj koji ždere pravdu. “Istina klija iz zemlje, a pravda gleda s neba.” (Psalam 85:11)

“I sud neka teče kao voda, a pravda kao potok nepresušni”, (Amos 5:24) riječi su Amosa, Martin Luter Kinga, i danas studenata. Neka se njihov glas čuje!